Питања и одговори
-
О ”туђим” именима међу свештенством
-
Зашто се одбацује прелепо српско-православно и древно словенско име у корист јеврејштине под круном православља? Имамо за пример Мирослављево Јеванђеље као узор, али не, овоме даси је лепше туђинско, па баш то, Давид! Његово крсно име је Мирослав, а може и да додате да је то красно име. Нек ми неко протумачи шта значи Давид. Мирослав сви разумемо. Каква духовност од продане душе???
Помаже Бог М.,
Незнам ко је поставио ово питање, али се види да га није поставила оправослављена особа! Православни верници знaју да они који желе да положе своје животе за Православље монашењем, добијају име неког светитеља. Мирослав је лепо име које смо добили од предака а на грчком би се превело као Иринеи(ј). Људи који су психосоматски оптерећени Јеврејима, у свему виде њихово присуство. Узмите ”Охридски пролог” Св. Владике Николаја и видећете колико има Православних светитеља са овим именом! Св. цар Давид (Јеврејин) је написао око 1000 година пре Господа Исуса Христа многе од 150 псалама које Света Црква користи на богослужењима. Св. Сава је благословио да се ове молитве, 150 псалама, дневно прочитају у Испосници Св. Саве на Светој Гори за напредак и благослов Србског народа. Да ли по томе сматрате да је Св. Сава био под утицајем средњевековне јеврејске политике? Свети оци су једномислено свакодневно читали Псалме Давидове и саветовали верни народ да читају ове дивне молитве. Његова Светост блаженопочивши Патријарх Павле је свакодневно читао Псалме Св. цара Давида. Да ли би сте и у овом случају казали да је у питању неки ”јеврејски утицај” у Православној цркви? Наша Црква има проблема са којима се честити људи у Цркви боре. Молим Вас да својим личним проблемима не стварате додатне проблеме међу нашим људима, сличних менталних немира и тиме непотребно оптерећујете честите људе у Цркви.
Ваш у Господу,
о. МирославЕпископ крушевачки Давид (Перовић – крсно име Мирослав) рођен је 17. јула 1953. године у Ђураковцу, на Метохији (Епархија рашко-призренска). Основну школу је похађао у Истоку, Ђураковцу и Пећи.
Име Давид у преводу значи: ”Љубљени”, ”Љуба”, ”Љубиша” - Онај кога Бог љуби.
-
Како поступити са освештаним уљем?
-
Помаже Бог оче,
Имам проблем који не знам како да решим, па Вас молим за савет.
Добила сам две мале бочице светог уља да помазујем детету болно место.
Уље сам чувала на полици крај икона и одатле га узимала за употребу.
То се испоставило као погрешно, јер је уље ужегло.
Како да поступим са уљем, бојим се каквог грешног поступка?
Бог Вам помогао В.
Хвала Вам на јављању и на постављеном питању које је корисно и за многе друге особе са сличним проблемом. Освештана уља се деле у многим нашим светињама. Такво освештано уље можете ставити у кандило пред славском иконом да изгори. Што се тиче помазивања детета. То је такође корисно, али је најбоље да свештеник прочита детету лично молитву и потом га помаже Светим уљем. Помазивање Светим уљем без благодатне молитве можемо упоредити са родним семеном без плодне земље. Срдачан поздрав свима у породици,
ваш у Господу
о. Мирослав -
Светиња монашког живота
-
Blagoslovite Oce
Oprostite Oce ja imam jos nekih pitanja i jos nekih misli koje zelim sa vama da podelim.
Danas sam cula nesta od jednog mladica, koji je zavrsijo bogosloviju i koji je zavrsijo theoloskifakultet u (…) i on mi ovo prica: "Danas svaki monah vozi dobre automobile, ima vanbracnu decu, zivi u konkubinatskim brakovima, ima svoje stanove i veliki kapital, alkoholise se, ne dolazi u crkvu, ogovara druge, trudi se da druge unisti da bi njemu bilo dobro, nepostuje ni jedan svoj zavet, cak zive u istopolnim brakovima. gordi se, psuje itd. Takvih monaha je u nasoj crkvi 90%!" Ja prvi put cujem za ovako nesta, i nemogu da vjerujem sta mi taj mladic prica!! Jel to istina? Moguce da zaista ima takvih monaha ali da 90% takvo zive nemogu da vjerujem!!
(…)
Oprostite i blagoslovite!!
Bog Te blagoslovio ...,
U Svetom pismu lepo stoji: "cistima je sve cisto", ovim recima mozemo dodati: "necistima je sve necisto"! Pitam se da li ta osoba - diplomirani teolog -, ulazi u hram Boziji sa strahom i molitvom u srcu, ili i on mozda gleda kako ce svoju karijeru da izgradi na rusenju svog brata "konkurenta". Tacno je da ima sablaznitelja u crkvi, jer djavo ne miruje, a narocito zeli da pobedi svetinju monaskog zivota. Nase cestito monastvo je izvor blagodati Bozije za citav narod! Oni zrtvuju sebe u manastirima da bi mi u svetu ziveli spokojnije u Bozijem miru. Greh je pred Gospodom govoriti da su skoro svi u manastiru nemoralni. Svakako da ima onih koji su poklekli pred strasnim iskusenjima, ali za takve se treba Bogu moliti da im pomogne, ciniti tajno licnu zrtvu za spas takvih ljudi, ali nikako tudjim gresima sablaznjavati verni narod. Tako su i meni pricali u mladosti pojedini svestenici koji ne vole manastirski podvig da ne idem na Sv. Goru jer „tamo zive nemoralni ljudi“. Kada sam ipak otisao na Sv. Goru, po prvi put u zivotu sam imao priliku da pricam sa svetim ljudima ! (…)
I sama znas da je greh osudjivati. Narocito ako to dolazi od ljudi koji trebaju druge uciti da ne osudjuju, u nama to stvara veliku zalost. Pitam se kako ce oni propovedati Gospoda pred oltarom kada tako zlo govore o svojoj braci i sestrama koji su zrtvovali sebe za Gospoda i Crkvu ? Sta time zele da postignu na dobrobit Crkve? Mi u Crkvi kritikujemo samo onda, kada smo spremni da pomognemo zrtvom molitve i licnog podviga onima koje ispravljamo. Sv. Starac Siluan Svetogorac na jednom mestu pise da je blagodat Bozija skrivena od svestene jerarhije Crkve, radi cuvanja od gordosti, ali kada bi ljudi mogli da osete kolika se blagodat Bozija izliva na svet upravo molitvama smernih svestenosluzitelja i monastva, nikada ne bi osudjivali sluzitelje Bozije Crkve jer time hule na Duha Svetoga koji njima daje silu Bozanske blagodati.
Zato Te molim, odbaci takve reci od sebe kao sto se spira prljavstina od tela. Kada vidis monaha ili monahinju, poljubi im ruke iz smernosti secajuci se njihove zrtve zaveta koji su dali Gospodu na monasenju. To je uzvisen zivot svakodnevnog, svetog raspinjanja na krst radi Gospoda. Cak i oni koji su se ogresili o svoj monaski zavet, raspinju sebe svakodnevno buduci proganjani sopstvenom grizom savesti. Mi neznamo da li ce i oni uputiti Gospodu reci molitve blagorazumnog razbojnika: „seti me se Gospode u Carstvu Tvome“.
Neka blagodat Duha Svetoga obasja lica pravednika i opere prljavstinu gresnika i klevetnika da se svi zajedno radujemo sa Gospodom koji nas voli, jer smo deca Njegove Bozanske ljubavi. Amin.
(…)
Bratski pozdrav,
o. Miroslav -
Црквени поредак, Византологија...
-
pomaze bog oce branimere i oce miroslave,
zovem se b., ... nikad nisam bio u crkvi kod vas u schwammendingenu, iso sam samo u wiedikonu, gledacu da odem i u schwammedingenu jedan put. ja neznam zasto je doslo do svadje, ali mi nije svejedno mogu vam reci. ja kao srbin, kao patriota voleo bih da se srbi sloze, oboze i omnoze. ali kako da se srbi sloze kad se crkva u cirihu podelila i posvadjala medju sobno. po mom misljenju crkva bih trebala da ima vise uticaja naprimer u srbiji gde se stanovnistvo smanjuje svake godine za 30'000, da se pokrene neka kampanija koja bih mogla da utice na srbe da poprave demografiju. zato je srbima crkva danas u ovom teskom vrememnu najpotrebnija.
ja vam vise pisem iz razloka, ako bih mi mogli navesti literaturu koja pise o ekonomiji u pravoslavnom smislu. hocu da idem da studiram ekonomiju ali bih voleo da naucim neke stvari iz pravoslavne ekonomije. kao sto znate sami iz istorije, da je vizantijsko carstvo najduze trajalo od svih carstva i imala je najbolje naucnike iz tog doba. samim time vizantija je imala jako dobru ekonomiju za to doba. znate ja vam pisem iz razloga, sto u mojim ocima kapitalisticki sistem ima mnogo gresaka i u njoj je jako velika razlika izmedju bogatih i sirommasnih, u mojim ocima u tom sistemu uopste nema neke pravde. ja hocu da uporedjujem ekonomske sisteme.
inace interesujem se za istoriju i politiku. koju knjigu bih mi vi preporucili?
pozdrav
b. s.
Bog Vam pomogao postovani B,
Hvala Vam na javljanju i iskrenosti. Neki ljudi zele da vide problem jedne grupe Srba u Cirihu koji ne priznaju poredak Srpske pravoslavne crkve, kao svadju i podelu u Srpskoj crkvi. To nije objektivno. Mi smo legitimni svestenici Srpske pravoslavne crkve u Cirihu, postavljeni od naseg nadleznog vladike Konstantina. U Cirihu nije problem Srpske pravoslavne crkve vec jedne grupe ljudi koji ne zele da priznaju pravni poredak Srpske pravoslavne crkve i vesto manipulisu sa neinformisanim ljudima, krijuci se iza zakonskih privilegija koje svaki "Verein" ima u Svajcarskoj. Mi smo toga svesni i zato ne zelimo da se uvlacimo u konflikt sa tom grupom ljudi. Ako je nekada i bilo nekih javnih izjava vezanih za tu grupu ljudi iz Ciriha, govorili smo imajuci u vidu zakone - kanonske propise - Srpske pravoslavne crkve koji vaze ne samo u Srbiji vec i svuda u svetu gde postoji Srpska pravoslavna crkva pod okriljem nadleznog Vladike. Zato i Vas molim da se sa problemom jedne grupe ljudi u Cirihu ne opterecujete. Vidim da volite istoriju. Posmatrajuci sve raskole kroz istoriju, mozete lako da shvatite da ce i ovaj lokalni raskol jedne grupe ljudi u Cirihu proci sam od sebe. Mislim da nije mudro trositi dragocenu energiju na te stvari. Vreme cini svoje. Nije dobro da mi budemo sami sebi sudije vec ostavimo da sudije o nama budu generacije koje dolaze.
Sto se tice Vaseg interesovanja za istoriju i ekonomiju Vizantije, preporucio bih Vam sabrana dela Georgija Ostrogorskog u sest tomova. U nasoj crkvenoj biblioteci mozete da rezervisete nekoliko od njegovih knjiga. Preporucio bih Vam da pocnete sa "Istorija Vizantije" koju mozete da citate i na nemackom. Mi je u nasoj biblioteci nemamo na nemackom ali mozete je uzeti u Centralnoj biblioteci u Cirihu www.zb.uzh.ch. On je takodje napisao nekoliko studija o ekonomiji Vizantije na nemackom (Die wirtschaflichen und sozialen Entwiklungsgrundlagen des byzantinischen Reiches, VSWG 22 (1929) str. 129-143; Die lendliche Steuergemeinde des byzantinischen Reiches im X Jh, Amsterdam, 1969). U svetu ima nekoliko odlicnih instituta koji se bave Vizantologijom. Jedan od njih se nalazi u Beogradu koji je stekao svetsko ime zahvaljujuci upravo pokojnom Prof. G. Ostrogorskom. Kada procitate njegovu "Istoriju Vizantije", mislim da cete malo korigovati svoj stav po pitanju vizantijske ekonomije.
Srdacan pozdrav,
o. Miroslav i o. Branimir -
Пост на дан славе
-
Pomaze Bog oce,
Sutra je sreda i slava Sv. Georgije. Idemo na slavu kod prijatelja ali smo malo zbunjeni oko posta jer ljudi razlicito pricaju. Da li se sutra posti? Hvala na odgovoru i do skorog vidjenja,
Bog pomogao D.
Sto se tice posta, Djurdjevdan ili Sv. Georgije je slava koja u mnogim slucajevima zavisi od dana praznovanja Vaskrsa. Ti znas da se u toku citave nedelje posle Vaskrsa ne posti sredom i petkom. Ako Djurdjevdan padne u Svetlu nedelju posle Vaskrsa, (sredom i petkom) onda se ne posti zbog Vaskrsa jer je to takozvana "Trapava" nedelja kada su vernici razreseni od posta. Inace, ako Djurdjevdan padne u sredu ili petak mimo Svetle nedelje, potrebno je da se priprema posna hrana na dan slave. Ove godine se treba pripremati posna hrana jer je Vaskrs bio 19. aprila - nekoliko nedelja pre Djurdjevdana. Oni koji pozivaju goste uoci slave ili dan posle slave, u utorak uvece ili cetvrtak, bez problema mogu da posluze goste sa mrsnom hranom jer su to dani kada se ne posti.
Srdacan pozdrav svima u porodici, o. Miroslav
-
Васкрс или Ускрс
-
Pomaže Bog oče Miroslave. Molim vas da mi odgovorite na pitanje o reči Vaskrs. Ja sam u nedoumici dali se u Pravoslavlju koridsti pravilnost u izgovoru o danu Vaskrsenja Isusa Hrista.Često se čuje reč Uskrs što me zbunjuje.Ja mislim da se Isus Vaskrsao, i da se reč Uskrsnuo korisri u rečniku Katoličke vere.Pošto se radi o razlikama u mišljenju iste reči molim vas za odgovor. Svim vernicima sretne prestojeće Vaskršnje praznike.
unapred zahvalan za odgovor,
Lj. M.
Bog Vam pomogao postovani gospodine M. Hvala Vam na ovom lepom pitanju koje ste ujedno sami odgovorili. VASKRS ili USKRS imaju isto znacenje: praznovanje vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista, koje mi docekujemo sa pozdravom: HRISTOS VASKRSE - VAISTINU (ZAISTA) VASKRSE! U juznoj Srbiji i Republici Makedoniji se ovaj praznik zove: VELIKDAN, jer je Vaskrs veliki dan za sve hriscane. Vama i Vasoj porodici ujedno cestitam predstojece praznike Hristovog vaskrsenja uz radosni pozdrav: Hristos Vaskrse!
-
Радост живота
-
Dobar dan o. Miroslave,
nadam se da Vas zaticem dobrog zdravlja i vedrog duha. Kod mene je sve u redu, ne bih sad imala ni na sta da se pozalim. Napravila sam neke propuste sto se tice posta, pa sam pomislila da Vam napisem jedan mejl.
Dakle prvi je bio prethodnog ponedeljka, drugi ove srede, a treci danas... Pa tako imam utisak da nisam ispostila u mislima. To je sve... Molitve citam i dalje. Inace konacno sam se smirila, tj. manje sam nervozna i pre nekih 7 do 10 dana mi je poceo bas lep period, i jako se lepo osecam i zadovoljna sam sobom. Eto cini mi se da mi je pretodnog marta bilo tako lepo, pa sad opet. I nekako se radujem malo vise zivotu, lepo mi je i da ustanem i da uradim nesto i nije mi vise sve tako tesko. Nego eto prihvatam dan kakav jeste i trudim se da uradim najbolje sto mogu od toga.
Nadam se da Vam nisam oduzela previse vremena, hvala i na prethodnom mejlu i hvala na recima podrske, posle ispovesti. Tek sad pocinjem polako da ih razumem.
Puno pozdrava iz prelepog i suncanog D.
M.
Pomaze Bog postovana M., Mi imamo lep obicaj da kazemo jedni drugima pri vidjenju ili pisanju: Pomaze Bog - Bog ti pomogao. Ovaj pozdrav koji se susrece i u nemackom pozdravu ima smisao koji se i u Vasem pisanju moze shvatiti: samo Bog moze pomoci coveku da pronadje sebe u svetu. Spoznajuci Boga, spoznajemo sami sebe kao lepo Bozije stvorenje koje ume da voli Boga i svu boziju tvorevinu. Kao nagradu za to spoznanje i mi sami osecamo kako nas Bog voli i sve sto je Bog stvorio u svetu postujemo i volimo. Zato se veoma radujem Vasem duhovnom napretku kao otac koji gleda svoje dete kako napraduje radujuci se svom zivotu. Osecaj radosti i ljubavi prema Bogu i svetu jeste odlika nase iskrene i zdrave religioznosti. Vas molitvenik pred Gospodom, o. Miroslav -
О сузама и посту
-
Pomaze Bog oce
Moje ime je J., ja bih imala dva pitanja za vas pa bih vas molila ako mozete da mi odgovorite
1.U poslednjih 5-6 godina mi se desava kad dodjem u crkvu da mi se place ja pokusavam to da kontrolisem ali nemogu,ja sam uvek od malih nogu posecivala Boziji Hram redovno ali ranije se to nije desavalo ja sada imam 27 godina.2.Ranije kada sam zivela u Srbiji uvek sam za Bozic i Uskrs postla zajedno sa svojom majkom mene je majka uvek ucila da kad covek hoce da se pricesti mora da posti na vodi, a kada sam dosla u CH ja sam primetila da svi ljudi koje znam i koji poste, poste na ulju , pa bih zelela da znam sta je ispravno. Puno volim Crkvu, Crkva i Molitve su za mene nesto sto me u potpunosti ispunjava i u cemu u potpunosti uzivam!!!
Bog vam pomogao J.,
Suze koje se izlivaju pri pomisli na Boga jesu dar Boziji. Ipak, trebate biti oprezni jer ponekad suze mogu doci iz gordosti a kod nas svestenih lica iz prelesti. Neke osobe uzivaju u svojim suzama uobrazavajuci poboznost iza koje se krije samoljublje. Zato je korisno da sa duhovnikom razgovarate ne samo o takvim pojavama, vec mnogo vise kakva vas osecanja obuzimaju u tim momentima.
Sto se tice posta, imamo kod verujucih ljudi razlicite pristupe ovom bogougodnom podvigu. Oduvek se pred pricest postilo "na vodi". Korisno je da se uopste manje uzima hrana u toku posta, ali i izvan posta. Mi savetujemo ljudima koji tek pocinju da poste da budu umereni u strogosti posta dok duhovno ne ojacaju. To nije pravilo vec put ka savrsenijem podvigu. Kao sto maloj deci nije dobro davati tvrdu hranu dok ne ojacaju, tako nije dobro ljudima koji su nepouzdani u veri i postu nalagati stroziji post. Takodje nije dobro da neko "posti" na vodi a da se skoro uopste u toku "posta" ne moli Bogu, ili da se ne ispoveda pre pricesca. Od takvog posta ljudi ne samo da nemoaju korist vec bivaju izlozeni teskim iskusenjima. U svakom slucaju, veoma je bitno da budete stalno u kontaktu sa duhovnikom koji ce vas briznom poukom i blagoslovom voditi kroz zivot.
Bratski pozdrav,
o. Miroslav -
Бадњак и новчић
-
Pomaze Bog oce
... sta se radi sa novcicem koji se nadje u bozicnoj pogaci. Po nekom narodom verovanju kazu da se zalepi za plafon da bi novac padao cele godine u kucu. E sad niko nezna ni sta da radi sa badnjakom. Ja moje sve cuvam ali vas molim da mi objasnite sta se zapravo radi stim kad prodju Bozicni praznici. Unapred hvala i Bogu hvala.
K...
Bog Vam pomogao K...,Ima razlicitih obicaja u narodu prema koji su dostojni postovanja. Bilo bi dobro da je novcic od zlata jer nas podseca na dar mudraca sa istoka koji su darovali mladenca Hrista zlatom, smirnom i tamjanom. taj zlatnik je uvek u kuci na mestu gde vam stoje ikone, molitvenik Sveto pismo, krst. Dobitnik zlatnika je blgoslovena osoba za tu godinu. Osveceni badnjak se pali u domu na kucnom ognjistu. Obzirom da mi danas nemamo ognjista - peci u kojoj bi se badnjak zapalio, to cinimo u crkvenoj porti na Badnjevece uz pevanje bozicnih pesama. Novi osveceni badnjak u crkvi se cuva u stanu a stari se izgori na Badnjevece. Takodje se tako postupa sa vrbicom ili vencem koji pletemo u crkvi na Duhove.
Srdacan pozdrav,o. Miroslav
-
Савремени изазови у Српској православној цркви
-
Pomaze Bog Oce
Zivim u Svajcarskoj i zeleo bih da Vas upitam povodom jednog problema koji me muci u zadnje vreme. Naime, problemi u nasoj Crkvi su dospeli do javnosti i obicnih ljudi. Kao sto i sami znate, postoje dve struje u Crkvi. Oni koji se zalazu za staro bogosluzenje i oni koji zele reforme. Cuo sam i citao razne tekstove i izjave svestnika, episkopa itd.
Zarko bih zeleo da znam, posto sam upoznat da su eparhije takodje podeljene, kakav je stav episkopa srednje-evropskog Konstantina? Upoznat sam da u tu problemtiku ulaze i pitanja otvaranja dveri, kao i sklanjanje ikonostasa...koji u ciriskom hramu uopste i ne postoji. Jos u februaru ove godine sam cuo da je trebalo zavrsiti ikonostas do Vaskrsa ali sada imamo gotovo kraj godine, a njega jos uvek nema. Sta je razlog tome? Da li mi mozete reci kada ce biti gotov? Takodje smo u ciriskom hramu imali da cujemo jednu besedu o postu koja nije bila u skladu dosadasnjih tj. bila je mnogo labilnija. Molitva pred pricesce jednom prilikom takodja bila drugacija.
Mene veoma brine cinjenica da sam od jednog naseg duhovnika iz branicevske eparhije savetovan, da ne dajem mnozinu ljudima, koji su novotarci i pristalice ekumenizma. Bogosluzenja su opisana kao jereticka i napomenuto je da je Sabor SPC dva puta doneo nalog da se sluzi po vekovnom. Molim Vas, dajte mi jasan odgovor.
S...Bog Vam pomogao S...
Nas Episkop Konstantin, kao i svi kanonski svestenici srednjoevropske Eparhije, drzimo se odluke Svetog arhijerejskog sabora po pitanju bogosluzenja. Liturgija u Cirihu traje oko dva sata i mogli ste da primetite da se kod nas citaju psalmi pre Prve i Druge "Slave", kao i svi stihovi Blazena iz Jevandjelja, sto je danas obicaj samo na Svetoj Gori i u strozijim manastirima. Koliko je meni poznato, mi nemamo pristalica "novotaraca" medju kanonskim svestenstvom u nasoj Eparhiji. Na zadnjem saboru svestenstva Eparhije u novembru 2008, slozili smo se sa Episkopom Konstantinom da se drzimo otackog predanja po pitanju bogosluzenja. Ima pojedinaca sirom sveta koji skracuju liturgiju "jekteniju za oglasene" ili koji ne zatvaraju dveri, ali to su osobe koje su i pre ovih sukoba tako radile iz sebi poznatih razloga.
Molim Vas nemojte povezivati nase trenutno stanje oko renovacije crkve sa "novotarcima". Na nasoj webstranici www.pravoslavnacrkva.ch mozete videti nacrt mermernog ikonostasa kako ce izgledati. Ikone su takodje zivopisane jos 2006. U atachmentu Vam saljem najnovije fotografije ikonostasa koje sam prekjuce dobio iz Prnjavora.
Trebalo je da se pocne sa renovacijom oltara kako je bilo receno ali smo doneli odluku da prosirimo crkvenu salu ispod crkve. To iziskuje uklanjanje jednog zida i postavljanje nosece grede koja se mora povezati sa podrumskim prostorijama. Svaka promena iziskuje nove korekture u postojecem arhitektonskom planu. Po savetu naseg arhitekte, staticara i njihovih saradnika, nista nemozemo raditi po pitanju postavljanja ikonostasa dok se ne zavrse radovi u donjim prostorijama. Verujem da postoji nezadovoljstvo medju nekim ljudima. Isto tako verujem kada sve bude bilo zavrseno da ce nezadovoljstvo spontano preci u blagodarnost Gospodu na svemu. Po najnovijim informacijama koordinatora radova i sa blagoslovom Episkopa Konstantina, osvecenje krsta na kupoli treba da bude na Veliku subotu 18. aprila, ako Bog da. Do tog vremena ce i ikonostas biti postavljen u hramu.
Sto se tice ekumenizma, nasa crkva - Patrijarsija, nije zagovornik ekumenizma. To ne znaci da predstavnici nase crkve nemaju kontakte sa drugim crkvama. Narocito je to neizbezno na prostorima gde su pravoslavni manjina i radi zastite svog verujuceg naroda, trebaju da imaju kontakte. Zagovornicima zilotskog pristupa ovim pitanjima, predlozio bih da traze kanonski otpust da predju u neku od Eparhija na podrucju danasnje Hrvatske ili BiH federacije. Lako je biti Srbin pravoslavac u Srbiji. Trebamo imati obzir prema ljudima koji nemaju tu privilegiju. Mi moramo biti mudri i oprezni u vodjenju poverene nam duhovne dece. Svaki nas javni nastup nije odricanje, vec svedocenje Svetog pravoslavlja. Sa druge strane, budite uvereni da se nemoze nesto sagraditi-pomiriti preko noci sto se rusi izmedju Istoka i Zapada vise od hiljadu godina! Svoje treba cuvati od propasti, ali sa tudjim trebamo imati pristojan kontakt kako ne bi doslo do ponovnog krvoprolica ili medijskog rata, zbog predrasuda jer smo nepoznati i drugaciji Zapadu. Po tom pitanju, kao i mnogim drugim, Ruska pravoslavna crkva moze da nam bude odlican primer mudrosti i opreznosti.
Sto se tice molitve pre pricesca, kanonima je utvrdjeno da se cita: "Verujem Gospode..." To smo od uvek tako radili. Neznam na koju ste molitvu mislili? Ako ima dosta vernika za pricesce a nismo u mogucnosti sve da ispovedamo, (vernici se kod nas ispovedaju petkom i subotom uvece, nedeljom i u toku nedelje uz predhodni dogovor sa svestenikom), citamo pre molitve "Verujem" i molitvu razresnu.
Po pitanju nacina posta obicno propovedamo na pocetku velikih postova. Govorio sam kao i uvek u saglasnosti sa savetima svetih otaca vernom narodu. Kao primer uvek pred sobom imam pouke Sv. Serafima Sarovskog i Sv. Nikodima Agiorita. U postu (fizickom) trebamo biti umereni a da mnogo vise polazemo na postu (popravljanju) svojih losih osobina. Ima ljudi koji poste "na vodi" sedam dana, priceste se i istog dana se omrse mada post jos uvek traje. Mozda nekoga buni to sto sam kazao da jaci u veri treba da poste strogo "samo" pet dana sa razlogom da kanoni crkve propisuju da se nikada nesme strogo postiti subotom i nedeljom u toku godine, izuzev na Veliku subotu. Zato sam rekao da je bolje blaze postiti citav post, nego postiti strogo jednu nedelju a posle nekoliko nedelja gresiti se o crkveni zakon posta. Mi svestenici i monasi u manastirima mozemo strozije da postimo jer nam je to duznost pred Gospodom za dobro vernog naroda - nase duhovne dece. Mi nemozemo da nalazemo ljudima koji rade teske poslove da se podvizavaju istom merom jer je njihov podvig drugaciji od naseg kao sto je i razlicita blagodat Duha Svetoga na ljudima i svestenim licima.
Molim Vas procitajte veoma poucnu knjigu "Nevidljiva borba" od Sv. Nikodima Agiorita ili Pouke svojoj duhovnoj deci od Sv. Serafima Sarovskog i shvaticete bolje nas pristup podvigu i brizi o duhovnom uzrastanju nasih vernika.
Vas u Gospodu,
o. Miroslav -
Брак и степен сродства
-
Pomaze Bog o. Miroslave,
Hteo bih da vas pitam kako se racunaju kolena po pravoslavlju, i da li su kolena i stepeni srodstva sinonimi? Takodje bih zeleo da vas pitam do kog kolena odnosno do kog stepena srodstva je brak dozvoljen?
Unapred zahvalan N. M.Bog pomogao postovani N.
... Mislimo o svima vama i trudimo se koliko je to nama moguce, da budemo od pomoci tamo gde je najteze.
Sto se tice srodstva, narodni obicaji su stroziji od Crkvenog bracnog prava. Kod nas u narodu se "koleno" obicno racuna kao jedna generacija u srodstvu.
Stepen se u crkvi racuna slicno ali kao odnos pojedinaca u porodici.
Deca su uvek u prvom stepenu prema ocu i majci.
Braca i sestre su medjusobno uvek u drugom stepenu.
Brakovi se apsolutno zabranjuju u nizvodnoj i uzvodnoj liniji krvnog srodstva (deda, majka, sin, unuka i td.).
Krvno srodstvo u pobocnoj liniji je najcesci problem ili pitanje za ljude. To je srodstvo u kojem dve osobe imaju zajednickog pretka. Deca od dva brata i sestre stoje u cetvrtom stepenu krvnog srodstva u pobocnoj liniji. Njima se po crkvenim odredbama zabranjuje brak. Peti stepen (na primer: ujak sa sestricinom od prvobratuceda), moze odobriti u posebnim slucajevima samo Sveti arhijerejski sinod. Ovakvih slucajeva u narodu prosto i nema jer je kod nas obicajno pravo mnogo strozije. Sesti i sedmi stepen krvnog srodstva u pobocnoj liniji moze uz molbu da odobri nadlezni Arhijerej - Vladika. Od osmog stepena pa dalje, dozvoljavaju se brakovi po crkvenim odredbama.
Postoji i dvorodno srodstvo - kada se dva roda, familije orode zenidbom ili udajom. Po tom racunanju muz i zena stoje u prvom stepenu prema svojim roditeljima/tazbini. Drugi stepen je zet/snaja prema dedi/babi supruznika. Treci stepen je otac/majka mladozenje/mlade prema svastiki/suraku; otac/majka sa dedom/babom mladozenje/mlade. Po crkvenim odredbama se zabranjuje brak u dvorodnom srodstvu do treceg stepena i u cetvrtom stepenu izmedju dva rodjena brata i dve rodjene sestre odnosno, brata i sestre sa sestrom i bratom.
Cetvrti stepen razresava Sveti arhijerejski sinod (izuzev braka izmedju dva brata i dve sestre koji je zabranjen), a peti i sesti stepen razresava nadlezni Arhijerej-Vladika.
Postoji i trorodno srodstvo koje nastaje usled sklapanja dva braka (na pr. mladozenja sa zenom njegovog suraka) kod nas poznato kao "prijatelji". U ovom srodstvu prvi stepen razresava Sveti arhijerejski sinod. Drugi i treci nadlezni Arhijerej-Vladika.
Nadam se da mozete iz ovoga da dobijete predstavu o crkvenom gledanju na srodstva. Ako vam nesto nije jasno, slobodno mi pisite. U svakom slucaju, dobro je da se obratite vasem svesteniku koji ce inace obaviti predbracni ispit i o svim tim stvarima sa vama popricati.
Srdacan bratski pozdrav u Gospodu vama i nasem cestitom napacenom rodu,
o. Miroslav -
Болести и недоумице око вере
-
neznam kako da odpocnem ovaj mail. zovem se s.,dobila sam vasu mail adresu od jednog poznanika koji zna da sam vise od godinu dana tesko bolesna.imala bi nekolko pitanja,ako bi mogli da mi odgovorite.al problem je u tome sto i sama neznam sta je ova moja bolest.bila sam krstenja,ali moji roditelji mi nisu nista nase vere uputili,a u dusi sam trazila Boga,kad sam djete bila isla sam u katholicke crkve da se molim kako sam znala,imala sam jako tesko detisntvo,teske porodicne problemi,da su me cak na kraju iz kuce izbacili zbog izmisljotine necije,da sam siptarom posla imala...u tom perijodu sam upoznala mog muza,koji je bosaski musliman bio,koji mi se nasao kad mi najteze bilo u toj mojoj odbacenosti od moje porodice,nasla sam neku sigurnost u njemu,nije mi vise ni bitno bilo koje je vere,jel su se moji svakako odrekli mene zbog lukave lazi..tako da sam ostala urbzo trudna i udala za mog bosanca muslimana..zelja mu je bila da se i pred hodzom vencamo,a ja kao ja,za mene je jedan Bog i svi smo isti pred njim,a mojoj veri neuputena od mojih,pristala sam bez puno razmisljana..1999 godine sam stradala od magija,godinama sam trazila leka,niko mi pomoci nije mogo,borila sam se da izdrzim zbog svoje djece..i konacno nasla zenu koja me je izvukla tad i vratila nekoj normali. u zivotu mi sve naopako islo od kako znam za sebe.potrazila sam neke medijume trazice odgovor na moje dileme..jedna mi zena rekla da ispastam to sto sam se udala na muslimanski nacin i da cak proklestvo me prati i da ispastam grjehove tudji...uglavnom mi sav zivot crn bio i ostao.2005 sam pokrenula razvod da neulazim u razloge zasto i kako,..
prosle godine u augustu mi se desilo ponovo nesto strasno da sam jos uvek traumatizirana od svega toga.bila sam na moru predhodno par dana i talas me udario u mali mozak dosta jako,posle par dana me jutrom probudila tolika sila u glavi da sam zapomagala ...od tada sam ravnotezu izgubila...muz mi se vratio da mi pomogne,jel sama nisam mogla.otisli u bosnu na odmor i meni jos gorje bude,jedva se vratila sa puta.pola godine mi trebalo da se dignem,...medicinski nisu kao nista nasli,neznam kolko da im verujem.uglavnom svakim danom zatvorena zivim i u strahu,strahovi mi najgorji da cim osetim u meni te neke cudne promene ja se sva uspancim,jel se bojim ponovo past onoliko nedaj Boze.neznam sta ce te mi na ovo sve odgovorit.trenutno me leci jedna zena u bosni vec cjelo vreme,saljiva mi strave,zena je muslimanka i radi kuranom,ona me jedino i ohrabrin da ce bit dobro kad tad,kolko tolko barem po kuci se ponovo krecem sama,ali sam jos daleko od dobro.probala sam i kod naseg pravoslavnog coveka nesto,sto mi je poslao da uradim,nista mi nije uspelo.reci te mi svoje misljene prvo o ovome svemu.
dali imate neke molitve da mi posaljete ali ako moze na latinicu jel kirilicu neznam,kazem vam moji me nista naucili nisu.imali neke molitve,koje su zato da zlo sto dalj od mene bjezi i da sto pre ozdravim.hvala vam najlepse i pozdrav veliki
Pomaze Bog S.
Zao mi je da citam sve ovo sto se vama desava i molim dragog Gospoda da vam otvori duhovne oci.
Vi ste presli u islam sa vencanjem i time ste odbacili svoju hriscansku veru koju, na zalost nikada niste ni znali. Vi morate samo da se odlucite kojim putem zelite ici. Ako osecate da trebate ostati u veri vaseg bivseg muza, pogledajte na koji nacin da lek trazite u islamu. Ako osecate da se trebate vratiti veri svojih predaka, onda se trebate obratiti pravoslavnom svesteniku u vasem mestu i da se ozbiljno posvetite duhovnoj obnovi vaseg zivota.
Preko interneta se mozemo dopisivati ali vi vucete za sobom toliko problema da vam je potreban ozbiljan duhovnik-svestenik u vasoj blizini. Molitve postoje za razne potrebe vernika ali one nisu jedine stvari koje vi morate preduzeti. Potrebno je da pocnete sa postom, licnom molitvom, da odbacite sve te radnje poput salevanja strave i drugih magijskih obicaja. Prvo se odlucite kojim putem zelite da idete i u koga (sta) zelite da verujete i tek onda mozemo o ozbiljnijim stvarima da govorimo.
Srdacan bratski pozdrav, o. Miroslavhvala vam na odgovoru.iskreno receno zelim uciniti ono sto bi mene izlecilo.receno mi je da me otac mojo pokojni prokleo i da me njegov duh napada.toga se zelim resit.pitam vas danas dali na taj nacin ako predjem ponovo u pravoslavnu veru i dobijem oprost i ocistim se tog proklestva.cim ozdravim spremna sam ostavit saljevanje strava,jel kad bi zdrava bila sve bi to druga prica bila.pitam se na koji nacin mogu da se vratim u svoju veru,sta je tu potrebno,jel u takvom sam stanju da nemogu iz kuce da izadjem.muzu nebi bilo pravo to znam.ali zelim da odzravim i da se resim tih problema.kojim svesteniku u mojoj okolini da se obratim?? i dali je razlika to sto sam makedonka? to su stvari u koje se nerazumem.ima li nacina da svestenik za mene molitve daje i da ja nebudem prisutna? jel trebam ponovo da se krstim i dali trebam u islamu zatrazit nesto da me puste iz te vjere pre nego sto pokrenem na svoju veru?
cudno je da sam popricala u makedoniji jedne godine sa svestenikom o tome a da on mi nista nije reko da preuzmem..samo mi reko da nekad i roditelji grese i neznaju sta svojoj djeci ucine..reko mi da smo pred Bogom svi isti..ja vise nerazumem nista i samo se vrtim u krug..svako mi nesto drugo kaze..a meni je samo u cjilu da ozdravim i da se resim tog proklestva ako je to moguce i da me vise duh mog pokojnog oca nenapada..bar tako mi receno..ja neznam istinu jel sam obicni smrtnig..samo Bog svemocni zna istinu i u njega se uzdajem da mi pomogne i pokaze put koji trazim godinama..ako mi mozete jos ovaj mail odgovorit bila bi vam jako zahvalna,oprostite sto vas ponovo ometam mojim problemima.veliki pozdrav, S.
Postovana S.
sve religije u sustini zele da pomognu svojim vernicima da zive u miru i spokojstvu. Kao sto u medicini imate razlicite metode lecenja i razlicite pristupe odredjenoj bolesti, tako i u svetu relegije imate razlicite pristupe bolestima duse i tela. Danas je tema prelaska iz jedne religiozne zajednice u drugu veoma osetljiva tema, predpostavljam da je zato vas svestenik u Makedoniji diplomatski odgovorio na vase pitanje. Ponavljam, vi ste do sada sami odlucivali o toku svog zivotnog puta, sada trebate sami da odlucite kojim putem zelite da nastavite da idete. Prevrtljivost i neodlucnost vam moze samo naneti jos vise neugodnosti.
Nije u pitanju samo molitva svestenika, vec promena - preumnjenje - vaseg nacina zivota. Slikovito cu pokusati da vam objasnim o cemu mislim. Bolestan covek moze otici dobrom lekaru koji ce mu propisate dobre lekove, ali ako pacijent ne promeni svoje lose zivotne navike, nista mu to nece vredeti. Molitva svestenika bez vase iskrene promene u zivotnim navikama, vam nista nece vredeti.
Mi u Pravoslavnoj crkvi svojim vernicima savetujemo jednu psiho-fizicku "terapiju" koja se sastoji u disciplinovanom vodjenju zivota uz licnu molitvu Bogu koja nas mentalno umiruje i otvara nam duhovni vid - novu dimenziju zivota. Kroz molitvu se ucimo smirenju i upoznajemo svoje sopstveno bice kao lepo Bozije stvorenje. Kada pocnemo o sebi, kao lepom Bozijem stvorenju pozitivno da razmisljamo, pocecemo polako i u drugim ljudima da vidimo Boziju dobrotu. Molitva je lek duse sa kojom Bog leci nasu nemirnu proslost.
Post je pored molitve takodje veoma bitan jer kroz post vezbamo sebe na samokontrolu. Mi mozemo jesti sve sto vidimo pred sobom, ali mi se uzdrzavamo od mrsne hrane Boga radi i time polako uvodimo u red svoje misli - kontrolisemo svoje zelje, svoje osecaje, prohteve, strasti, strahove i time postajemo, uz pomoc Boziju, mentalno jaci u momentima nespokojstva. Mozda je za neverujuce ljude to smesno, ali ako se covek malo bolje udubi u psihu gojaznijih ljudi, moze se primetiti da oni imaju manjak samokontrole i samopouzdanja upravo zbog ishrane. Popricajte sa svojim psihologom o raznim metodama jacanja ljudske licnosti i videcete da je crkveni pristup ovoj temi jedan od sigurnijih metoda jacanja ljudskog karaktera.
Ispovest - razgovor sa svestenikom je takodje bitan jer time cistite svoju dusu od losih uspomena iz proslosti - grehova. Kao kruna ovog napornog ali nezaobilaznog puta, sledi Sveto pricesce - evharistija koja se dodeljuje vernicima na liturgiji od strane svestenika. To je zivi, blagodatni lek Gospodnji koji se dodeljuje onima koji su istrajali u molitvi, postu i iskrenoj samokritici kroz ispovest.
Vidite da taj put do ozdravljenja nije vezan samo za molitvu svestenika, vec mnogo vise za vase potpuno preumljenje, pokajanje, promenu dosadasnjih zivotnih navika.
One osobe koje vam govore da ce vas izleciti uz neke magijske radnje a da se pri tome vi uopste ne pomucite da poradite malo na sebi, samo vas varaju ili mozda ni sami nisu svesni da sebe i vas varaju, ma koje vere oni bili.
Srdacan pozdrav,
o. Miroslav
-
Св. Писмо и епископи
-
Pomoz Bog,
molim vas da mi odgovorite na jedno pitanje. Apostol Pavle kaze u 1.Timotiju 3:2 i Titu 1:6 da episkop tj vladika treba da bude jedne zene muz i da ima vaspitanu decu, jer ako nije sposoban da upravlja svojim domom ,kako ce tek s crkvom. I kaze apostol Pavle i Biblija, ako vam ko drugacije javi jevandjelje i Bibliju i andjeli s neba, ne verujete. I tako mi imamo situaciju koja je ocigledna. Godine 691 , izmedju 6. i 7. Vaseljenskog sabora, na Trulskom saboru crkva donosi naredbu da episkop mora biti bezbracan. Dakle, crkva sada naredjuje suprotno onom sto je naredio Pavle i Biblija da episkom mora imati zenu i decu!? Tu je sve jasno, u toj crkvi ocito vise nema svetog duha, jer da ima, ne bi govorila protiv Boga i Biblije i apostola.
R.
Bog Vam pomogao R.,
Vidim da ste ogorceni prema crkvi i da imate ciljano odabrane informacije koje pospesuju vase osecaje. Citati svetog apostola Pavla u kojem se govori o nepromenljivosti "jevandjelja i Biblije" doslovno glase:
"Jer ako neko dodje i propovijeda DRUGOGA ISUSA, KOJEGA MI NE PROPOVIJEDASMO, ILI DRUGI DUH PRIMATE KOJI NE PRIMISTE, ILI DRUGO JEVANDJELJE KOJE NE DOBISTE - vi to dobro podnosite" (2 Kor. 11,4).
Odnosno isti apostol u poslanici Galatima pise:
"Ali ako vam i mi ili andjeo s neba propovijeda jevandjelje drugacije nego sto vam propovijedasmo, anatema da bude (Gal 1, 8).
Termin "Jevandjelje" u srpskom znaci: blaga vest, propoved o Bogu Isusu Hristu koju su apostoli (poslani, poslanici Hristovi) pronosili tadasnjem svetu rimske imperije. Tekst o nepromenljivosti evandjelja se odnosi na nepromenljivost reci o Bogu a ne o svakoj reci i obicajima koji se navode u Svetom pismu! Primera radi, Gospod Isus Hristos na jednom mestu govori svojim ucenicima, ako imaju dve HALJINE da podare jednu onome koji nema. U to vreme su i muskarci nosili haljine, odnosno tunike. Da li to znaci da smo mi odstupili od biblijske tradicije obzirom da vise ne nosimo haljine vec se oblacimo "varvarski" - pantalone i stil oblacenja koji se danas praktikuje u svetu za biblijske narode je bio "varvarski" i nepristojan.
Ovim zelim da naglasim da Pravoslavna crkvia nikada nije odstupala od bogoslovskih istina Biblije ili Svetog pisma. Sa druge strane, prakticni zivot hriscana se menjao i time je crkva vremenom uvodila neke prakticne promene koje nisu bile suprotne bogoslovskoj sustini poruke Svetog pisma. Apostol Pavle je putovao brodom, peske, na konju. Danas bi to svakako koristio moderna prevozna sredstva i time ne bi remetio evandjelsku poruku Svetog pisma.
U prvim vekovima duznost episkopa je bila prakticno identicna duznosti danasnjeg svestenika. Kako se Crkva vremenom razvijala i sirila, ukazala se potreba za uredjenjem Crkvene zajednice kada je episkop kao naslednik Hristovih ucenika - apostola, preuzeo odgovornost nad vecim oblastima dok su svestenici, kao pomocnici episkopa, brinuli o vernom narodu u jednom mestu ili manjoj oblasti. Obzirom na veliku odgovornost i obaveze episkopa prema vernom narodu, vremenom se uvidelo da je tesko episkopima brinuti o sopstvenoj porodici i o mnostvu vernika. Sa druge strane, pokazalo se, narocito u toku perioda hristoloskih jeresi da su monasi bili odaniji Crkvi nego ozenjeno svestenstvo koje je pod pritiskom tadasnje vlasti bilo nepouzdano u odbrani Pravoslavlja. Zato je Crkva odredila da episkopi, kao duhovni stubovi pravoslavlja u jednoj eparhiji budu birani iz monaskog reda. Imamo takodje primere da su birani za episkope ili patrijarhe ljudi koji su bili mirski svestenici ali koji su po upokojenju svojih supruga, a pre izbora za episkopa bili zamonaseni.
Korisno je da uvek budete u kontaktu sa svojim svestenikom po pitanju nesuglasica u Svetom pismu. Nemojte se ustrucavati bilo sta da pitate jer je nasa duznost pred Gospodom da brinemo o duovnom usavrsavanju verujucih ljudi i da pomognemo u resavanju postojecih nesuglasica.
Vas u Gospodu,
o. MiroslavAli ovde jasno pise sta su zahtevi za jednog vladiku. Ako bi se to moglo relativizovati, onda bi se moglo reci isto tako, pa dobro, moze da bude i po nekad pijan, ili moze i da bude po malo srebroljubac . Ovde se insistira da to bude porodican covek.
1.Timotiju 3:2-5 - "Ali VLADIKA TREBA DA JE: bez mane, jedne žene muž, trezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vredan da uči;Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac;Koji svojim domom dobro upravlja, koji ima poslušnu decu sa svakim poštenjem;"
A narocito se na tome daje naglasak u 1.Timotiju 4: 2-3 " A Duh razgovetno govori da će u poslednja vremena odstupiti neki od vere slušajući lažne duhove i nauke đavolske. U licemerju laža, žigosanih na svojoj savesti,Koji zabranjuju ženiti se, i zapovedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vernima i onima koji poznaše istinu "
Dakle, Biblija je jasno prorekla ovu zabranu zenidbe episkopa i monaha. A daje i odgovor da su to nauke djavolske.
R.Postovani R.
Delimicno ste u pravu kada navodite ove citate. Ipak, veoma je bitno da znate istorijsku pozadinu teksta poslanica. Kome je apostol pisao, na koga je mislio i sta su bili problemi hriscana 1. veka kada je poslanica pisana. Zato se u bogoslovskim skolama uci uvod u Sveto pismo jer je opasno tumaciti tekstove Svetog pisma bez nekog dubljeg znanja gore pomenutih cinjenica.
Kao sto danas imamo u crkvenim redovima "fanatike", tako je i u prvom veku bilo ekstremnih hriscana koji su zabranjivali ljudima da se zene - udaju jer su ocekivali skori, drugi dolazak Gospoa Isusa Hrista. Apostoli su tada odbacivali takav ekstremni stav pojedinaca kao sto i danas mi svestenici odbacujemo preterano opterecivanje ljudi sa "drugim Hristovim dolaskom" buduci da zapostavljaju svoje svakodnevne obaveze, pored ostalog i porodicni zivot. Takodje sto se tice hrane, vernici prvog veka su mahom bili hriscani jevrejskog porekla koji su po svojim obicajima delili "cistu" od "neciste" hrane sto su apostoli odbacili posle vidjenja apostola Petra u Jopi (Dela apostolska, 10, 9-16). Ovaj tekst ima jos dublje znacenje o kojem necemo sada pisati da se ne bi udaljavali od vase teme. Ako ste pravoslavni vernik, shvaticete da nije u pitanju "djavolska nauka" jer je crkva imala mnogo nezenjenih episkopa, arhiepiskopa, patrijaraha koji su ziveli svetim zivotom. Nama je najlepsi primer Sv. Sava, Sv. Vasilije Ostroski, a bez ikakvog ustrucavanja mogu pomenuti i naseg patrijarha Pavla koji svojim zivototom svedoci svetost hriscanskog zivota na zemlji. Crkva se oduvek suocavala sa moralom i problematicnom svestenom hijerarhijom nedostojnom dara blagodati Bozije. Ipak, to nam ne daje pravo da ugled Bozije Crkve rusimo u svojim dusama zbog nedostojnog dela svestenstva. Svako ce odgovarati za svoje grehe.
Vas bih zamolio da ako zelite da se bavite naukom ili proucavanjem biblijskih tekstova, prvenstveno morate sebe da pripremite molitvom, postom, redovnim odlaskom u crkvu, ispovescu i pricescem. Posebno je bitno: da bez predrasuda objekstivno pristupate citanju Svetog pisma. Ako vi u sebi imate neku predrasudu po pitanju Crkve ili osoba koje predstavljaju Crkvu, vi cete u svim svojim istrazivanjima da gledate potvrdu svojih stavova. U Svetom pismu necete moci da vidite poruku pozitivnog glasa Bozijeg. Nemogucnost da pozitivno razmisljamo (po bilo kojem pitanju) jeste pocetak polarizacije i ekstremnog rasudjivanja. Mi nemoramo u svemu da se slazemo, ali moramo da shvatimo sta su osnove suprotnog stava i da prema takvom stavu imamo neutralan pristup cak i onda kada sa takvim stavom nismo saglasni.
Srdacan pozdrav,
o. Miroslav -
О зилотима у нашој цркви
-
Помаже Бог о. Мирославе
Молим те у пар речи да ми кажеш ко су, одкуда су и зашто су постали зилоти?
Христос по среди нас В.
Бог Вам помогао поштовани В.
О зилотима, у српском преводу „ревнитељима“, написао је владика Атанасије Јевтић веома корисну књигу „Заблуде расколника тзв. „Старокалендараца“, Београд, 2004, (стр. 128). Мислим да она даје сасвим довољно информација које су Вама потребне. Укратко, зилоти су ревносни православци који поштују хришћанске законе али у тој ревности заборављају да је послушност из љубави према Богу већа врлина од ревности. На жалост, њихова ревност нас подсећа на ревност фарисеја који су из ревности у поштовању закона, распели Господа Исуса Христа. Проливајући невину крв, били су уверени да Богу службу чине!
Бог од нас првенствено тражи љубав. Онај ко живи у љубави – Богу-, никада неће бити заслепљен у ревности која запоставља врлину послушности а која нас опет чува да у свему будемо умерени.
Ових дана (1./14. септембра) прославили смо Св. Симеона Столпника (+459) великог подвижника који се подвизаваo на једном узвишеном стубу - столпу. Био је веома ревносан подвижник и никако није желео да силази са стуба чак и када је био оптерећен различитим духовним и телесним искушењима. Када га је сабор стараца подвижнника и духовника позвао да сиђе са стуба, из смерног послушања и љубави, он је почео да се спушта. Видевши његову послушност, изасланици сабора стараца су га спречили у томе казавши да је послушањем показао да је његов подвиг од Духа Светога а не од сатанске гордости.
Ово нам говори да сви они који не слушају савет свог духовника, у манастирима игумана, савета стараца, епископа, Св. Синода или Св. Архијерејског сабора, својим поступком говоре да њихова ревност није од Духа Светога већ од веома опаке гордости увијене у омот ревности према Богу – без Божије љубави и смирења.
Сваки облик екстремне религиозности је подједнако опасан као и атеизам. Ми се требамо усавршавати и ревновати првенствено у Божанској љубави. Када је стекнемо, она ће нас учити како да поступамо према осталим људима и према свету који нас окружује.
уз срдачан братски поздрав,
о. МирославЕпископ Атанасије, умировљени Захумско-Херцеговачки
ЗАБЛУДЕ РАСКОЛНИКА ТЗВ. "СТАРОКАЛЕНДАРАЦА"
svetosavlje.org/biblioteka/Izazovi/Zablude/zablude.htm
-
Класична музика
-
Pomaze Bog o. Miroslave
Da li je dobro slusati klasicnu muziku?
Unaored hvala, S.
Bog Vam pomogao S.
Klasicna muzika sadrzi razne stilove i pravce „klasicnog“ kroz vekove koji se nemogu u svemu poistovecivati. Svakako da postoje misljenja u nasoj crkvi da sve sto dolazi od zapada treba odbaciti kao pogano i nedostojno Bozije mudrosti. Ipak, mi verujuci imamo jedno merilo vrednosti koje je Sv. Vasilije Veliki - Neokesarijski (4. vek) definisao. Za hriscane je svaka vrsta umetnosti vredna i dusekorisna ako u nama pokrece pobozne osecaje i uzvodi nas ka Hristu. Mislim da svaka dusa koja nesto stvara u slavu Boziju u umetnosti (muzici, slikarstvu, prozi poeziji) u sustini oponasa, mozda i nesvesno, Gospoda na nebesima koji je Tvorac svega stvorenog!
Ostavicemo za trenutak klasicnu muziku i kazacemo nesto o aktuelnoj temi pravoslavnih hriscana po pitanju crkvene muzike. U svim pravoslavnim zemljama se oseca ljubav prema korenima „vizantijske“ duhovnosti, pored ostalog i muzike. Neki idu u toliku krajnost da sa prezirom odbacuju prozapadnu pravoslavnu muziku 19. i 20 veka i nerado slusaju hor koji peva „mokranjcevu“ liturgiju. Sa druge strane, oni koji su navikli na viseglasno liturgijsko pojanje, sa gnusanjem okrecu glave kada cuju „vizantijsko“ pojanje u crkvi. I jedan i drugi nacin pojanja ima za cilj da u nama pokrene molitvene osecaje i proslavljanje Boga. Kritikovanje jednog ili drugog nacina pojanja pokazuje uskogrudost i nedostatak „duhovne sirine“ u prozivljavanju duhovnih vrednosti o kojima je pisao Sv. Vasilije u 4. veku. Mi mozemo subjektivno imati naklonosti prema jednom ili drugom stilu pevanja, ali sve je to produkt pravoslavne duhovnosti koje trebamo negovati kao sveto nasledje nasih predaka.
Ako mi nismo sazreli da shvatimo poruku raznovrsnog pravoslavnog pojanja u slavu Boziju, kako mozemo osetiti molitveni vapaj italijanskog kompozitora Orlando di Lasso i njegovog dela „Lagrime di St. Pietro“, Mocartov zadnji pokajnicki vapaj gresne duse u Rekvijumu, ili Bahovu duhovnu uzvisenost u Pasijama. Boziji je narod kako na istoku tako i na zapadu. Kao sto nismo svi duhovno vaspitani sa melodijama „vizantijskog“ pojanja, tako nisu svi ljudi vaspitani u duhu ruskih melodija ali je bitno da svaka dusa u sustini tezi ka poznanju Boga i tu svoju ceznju ispoljava u raznim vidovima umetnosti na razlicite nacine.
Svaka kompozicija klasicne muzike koja je posvecena Gospodu i koja Vas uzdize ka Bogu Hristu, jeste dusekorisna.
Vas u Gospodu,
o. Miroslav
-
Смрт Господа Исуса Христа на крсту
-
Pomoze Bog oce Miroslave,
molim vas zelim da mi odgovorite na jedno pitanije iz Svetog Pisma.
Sveto Evandjeljie po Luki: Gospod nas Isus Hristos bio je na krstu razapet kao covijek, ne kao Bog.
Kada je umirao: rekao je: Oce u ruke tvoje predajem svoj duh.
Znam da se Sveta Jevandjela dopunjiuju, ali po svetom Jevandjelju po Marku Gospod Isus Hristos umire kao covijek, i kaze: eloi, eloi lava savahtani.
Sto znaci Oce zasto si me ostavijo.
To je za mene velika tajna i zelim i molim vas za odgovor, nije moguce da je Gospod Bog otac ostavijo svoga sina ni za momenat.
Bog Vam pomogao D.
Pokusacu u nekoliko misli da Vam objasnim ucenje crkve o dogadjajima vezanim za Hristovo raspece.
Na prvi pogled ima nekih nejasnoca u kazivanju Svetih evandjelista. Da bi smo shvatili "kontradiktornosti", potrebno je da znamo pozadinu nastanka samih evandjelja.
Evandjelist Matej (Markovo evandjelje je u neku ruku prepricavanje Matejevog evandjelja) je pisao svoje evandjelje jevrejima na jevrejskom i time je hteo da pokaze da je Gospod Isus Hristos obecani Mesija jevrejskom narodu. Kada on opisuje kako Hristos izgovara reci "Eli Eli lama sabahtani", upravo Hristos izgovara prvi stih 21/22 psalma "Boze, Boze moj zasto si me ostavio". Ovaj psalam govori o stradanju Mesije za spasenje roda ljudskog. Sa druge strane, ove reci psalma govore koliko je tada covekovo bice ogrezlo u depresiju greha te da je jedino Bog mogao ljudski rod da izbavi iz tog teskog grehovnog stanja. To je i bio povod Hristovog dolaska na zemlju.
Dalje se u Matejevom evandjelju kaze da je Hristos jos jednom nesto glasno izgovorio pre nego sto je ispustio duh. Lukino evandjelje dopunjuje ovaj veoma bitan nedostatak Matejevog, odnosno Markovog evandjelja. On pise da su te Hristove zadnje reci bile izgovorene gromkim glasom:"Oce, u ruke tvoje predajem duh svoj" (Lk 23. 46), sto je opet tekst iz 31 psalma 6. stih. U ovom stihu se ne pominje Otac vec se misli na Gospoda. Za Hrista je Gospod Bog - Bog Otac! On se obraca prvom licu Svete Trojice u smislu: Oce ispunio sam u smernosti Tvoje obecanje dato prvorodnom Adamu i sada se vracam Tebi.
Dakle, zadnje reci po Mateju i Marku nisu bile "Boze, Boze moj...", vec reci koje je zabelezio apostol Luka u gore navedenom tekstu. U njima se sasvim jasno vidi opstenje Bozanskog Sina sa Bozanskim Ocem.
Crkva uci da je Gospod Isus Hristos bio raspet na krstu kao Bogo-covek! On je imao odlike potpunog coveka, osecao je bol, zamor, tugu i radost za ljudskim rodom ali je ujedno bio potpuni Bog koji je ukazao ogrehovljenoj ljudskoj prirodi da svako ljudsko bice moze biti u zajednici sa Bogom, ako sebe zrtvuje za druge iz ljubavi, kao sto je i Gospod to uradio za nas. Zato je u nasoj crkvi pozrtvovanje za druge u smernosti, ljubavi i dobroti jedna od najvecih vrlina sa kojom oponasamo Boga.Vas u Gospodu,
o. Miroslav -
Читање Светог писма и Курана
-
Postovani o. Miroslav
da li smem citati Kuran i sveto pismo?
sa postovanjem S.
Postovana S.
Ako ste Pravoslavne vere, ja bih Vam preporucio da prvo upoznate svoju Svetu
knjigu - Sveto pismo pa tek onda da se upustate u vode drugih religija.
Poznavanje sopstvene vere ce Vam mnogo vise pomoci da shvatite druge
religije.
Kuran je po religioznom duhu dosta slican starozavetnom, jevrejskom nacinu
razmisljanja: ljubav prema bliznjima i podozrivost prema nevernicima.
Ponekad za hriscanski karakter religioznosti, koji bi trebalo da se zasniva
na ljubavi i dobroti - toleranciji cak i prema neprijateljima, nije potuno
shvatljiv. Iz tog razloga mnogi oci crkve od davnina preporucuju hriscanima
da prvo citaju Novi zavet - Evandjelja pa tek onda Stari zavet i to uvek uz
nadzor svestenika koji bi objasnio neka teska poglavlja u kojima se govori o
brutalnom ubijanju neprijatelja u ime Bozije.
Zato bih i ja Vama preporucio da citate Svete knjige Novog zaveta -
Evandjelja i Apostolske poslanice jer su to Svete knjige koje su duhu
evropskog coveka mnogo jasnije.
Uz srdacan pozdrav,
o. Miroslav -
Прање зуба пре причешћа
-
Postovani oce,
Da li se mogu prati zubi pre pricesca?
Postovana M.
Slobodno perite zube pre pricesca!
Cuo sam da neki smatraju da to nije dobro - da je greh. Pranje zuba je deo nase svakodnevne higijene kao sto je i umivanje. Ako neko smatra da se pranjem zuba nesto unosi u organizam pre pricesca, onda to nije ubedljiv razlog. Nisam cuo da je bilo ko uspeo da za vreme liturgije zaustavi prirodno lucenje sekreta (pljuvacke) iz zlezda u ustima koji se prirodno sliva u zeludac. Da nije tog sekreta koji vlazi grlo, zar bi svestenici mogli molitveno pevati za vreme liturgije a pre pricesca? Bog nam je podario veru da bi smo ziveli u radosti i ljubavi jer je Bog ljubav. Oni koji stavljaju neke pseudozakone iznad Bozije ljubavi, pokusavaju da prave od vere i verujucih ljudi - religiozne fanatike. To nije svojstveno Pravoslavnoj crkvi.
Vas u Gospodu,
o. Miroslav
-
Мишљење о сатанском броју
-
Помаже Бог о. Мирославе
шта мислите о сатанском броју који се намеће данашњем човеку преко картица и разних енигматичних кодова и о екуменизму?
с'поштовањем Ђ...
Бог Вам помогао Ђ...
Ђаво не мирује и чини своје пакости како би нас од Господа одвојио. Његову лукавост ми неможемо докучити и у њу се не треба петљати. То су «опасне воде» о којима св. Јован Лествичник говори, које слабе духом може одвести у духовну пропаст. Тога би требало сви да будемо свесни и зато се трудимо, колико је ко у духовној снази, да упражњавамо непрестану молитву. То је наш једини и најбољи лек против сатанске обмане заблуде и ПРЕЛЕСТИ којој се ми православни верници сада више него икада предајемо.
Мене лично не плаше превише ти бројеви колико ме плаши општи неморал и «бљутавост» православаца нашег времена – себе стављам као предходника духовне бљутавости!
Да ли знате да је Православна црква једна од цркава на западу о којој људи свакодневно желе нешто ново да сазнају? То је плод Божије благодати и сведочење наше вере. По савету о. Арсенија са Свете Горе, ми који живимо на западу требало би само да сведочимо своју веру – БОГОСЛУЖЕЊЕМ – и да се држимо канона Светих отаца! Тиме сведочимо своје православље и ако је оно истинито, тиме понајвише можемо утицати да и народи на западу осете нашу искрену љубав према Богу и цркви у својим срцима.
Овим желим да Вам кажем, да је корисно имати контакте са западним људима али да тим контактима не преступамо светоотачке заповести већ да својим присуством СВЕДОЧИМО ЛЕПОТУ ПРАВОСЛАВЉА. Они су такође деца Божија као и ми и у искреној побожности могу да осете благодат Божију која извире из наше љубави према Богу.
Пре неколико година је један православни свештеник на једној телевизији имао отворену дискусију са римо-католичким и протестантским теолозима о евхаристији. После дискусије је једна католкиња сачекала свештеника и уплакана питала: «оче где Ви служите и да ли се ја могу код Вас исповедати». У другом примеру једно православно свештено лице је одржало семинар о православној духовности после којег су неки римо-католици њему отворено изјавили:»Господине, таква је духовност потребна овом успаваном западу»... Ово су само неки примери које сам чуо од наших свештеника на западу. То Вам уједно објашњава зашто многи људи широм Америке и Западне Европе имају интересовање за традицијом наше цркве.
Молимо се Богу да нас Господ чува од духовне бљутавости, гордости, мржње (недостатка Божанске љубави) и религиозног екстремизма јер су то узроци кризе хришћанства из прошлости и почетци наших православних мука.
Ваш молитвеник пред Господом o. Мирослав -
Слава Св. Архангел Михаило
-
Помаже Бог оче
Ја славим Св. Аранђела (Св. архангела Михаила). Неки причају да се не ваља да се прави жито за моју славу. Је ли то тачно?
Бог вам помогао Р...
Наш Патријарх Павле је у својој другој књизи «Да нам буду јаснија нека питања наше вере» стр. 56-63, лепо објаснио исправност праксе да се жито - кољиво -, спрема на празник Св. архангела Михаила као и на празник Св. Илије. Ја ћу вам само укратко изложити мишљење нашег Патријарха по овом питању.
У неким крајевима постоји обичај да се жито - кољиво -, не спрема на празник горе поменутих слава јер је Св. архангел Михаило бесмртни анђео, а Св. Илија није умро већ је узнешен на небо. Кољиво се спрема не за свете који су «умрли», већ како се у самој молитви за освећење кољива свештеник моли, да се кољиво приноси «у твоју славу», мислећи на Бога, «у част и спомен светог (изговара се име славе породице), и у помен оних који умреше у благочестивој вери. Онима који ово спремише и спомен врше, испуни, Благи, све молбе њихове на (њихово) спасење и да окусе твоја вечна добра...» Требник, стр. 406.
Ово је најбитнији део молитве у којој се открива смисао припремања кољива за Крсну славу. Крсна слава са славским колачем и кољивом се приноси Бога ради и у част крсног светога као заштитника породице. Том приликом, када се освећује кољиво и спомиње Крсна слава, такође се помињу они у породици «који умреше у благочестивој вери» а који су пре нас славили, очували и нама пренели Крсну славу. Тиме показујемо саборност и заједницу између Бога, светих, наших предака, нас и наших потомака «у благочестивој вери». Кувана пшеница – кољиво -, није симбол смрти, већ живота оних који су живели и који сада живе «у благочестивој вери» са Богом и својом Крсном славом.
Из тог разлога, ако желите, слободно припремите кољиво јер се тиме нећете огрешити о прописе Православне цркве.
Ваш у Господу о. Мирослав